neopisiva zelja
Danas je 5 dan moje apstinencije......nije tako lose, kad bih vas lagala, GROZNO JE, obecala sam sama sebi kad me uhvati kriza piskaracu ovde.....i eto sad me drma kriza,ustvari drma me strah od situacija koje mi se motaju po glavi u kojima bih zelela da zapalim.
Lj se vraca veceras,a Lj jos uvek pusi....ovih 5 dana nisam bila u drustvu pusaca i ne znam kako cu izdrzati.Jutros kad sam se probudila pogledam kroz prozor vidim komsiju kako ulazi u kola sa cigarom, sve bi to bilo normalno, medjutim, taj komsija nije pusio jedno godinu dana i opet je poceo, a sta ako ne izdrzim......necete mi verovati ali sad primecujem cigare gde god se okrenem, ranije to nisam videla tim ocima, sada obracam paznju na svaku cigaru.
Obecala sam Lj da cu prestati u avgustu,obecala sam sebi to je najbitnije, ali me jebe neopisiva zelja koja ne znam kad prolazi i dal uospste prolazi..... i zasto je tako tesko, kao da ti oduzimaju deo tebe, kao da nikad neces biti onaj stari...nisam od onih koji imaju problem sta da rade sa rukama ili moraju nesto da grickaju,ali sam definitivno totalni ovisnik, koji prolazi kroz neverovatnu krizu, sta cu bez njih