"dimic" koji nedostaje
Jos uvek ziva i jos uvek ne pusim....kazem ziva jer svako ko je bio pusac ili pokusao da prekine, zna kakav je to grozan osecaj.Ova dva dana nekako se osecam depresivno, mada mozda je to zbog ovog loseg vremena a ne zbog toga sto ne pusim...................sve me mrzi, a najvise mrzim kad me sve mrzi i kad mi dan prodje u apsolutno "nicemu".....gledanje filmova, lezanje,malo spavanja i tako sve u krug.
Lj me sada vodi negde u neku prirodu...a meni se sa vremena na vrema mota po glavi kako bih zapalila cigaru, mmmmmmmmmm kakav je to bio divan osecaj, npr. posle klope......ali onda prekinem moje dimno mastanje i setim se kako sam se budila ujutru sa bolom u plucima, kako sam iskasljavala sve sto sam imala u svom telu itd, i srecna sam sto mi je ovo 12 dan i sto se nadam da cu doci do 120 dana i dalje .
Eto malo me drmala kriza, sad mi lakse....idem Lj i B me cekaju a i priroda...................